Nastavnici.org

Za one koji ne prate portal
http://nastavnici.org/2012/10/26/jovano ... kolovanje/

Napisala sam na portalu pa ću skopirati i ovdje.



Meni je ovaj prijedlog potpuno sumanut ako je istinita argumentacija koja je u članku navedena.
Znači, zbog sve većeg broja djece s poteškoćama, hajdmo ih strpati što prije u školu da ih se riješimo i da se škole opterete s još više zaduženja. Istovremeno, ministar upozorava na nedostatak stručnih suradnika, ali nije spomenuo da bi se taj nedostatak riješio zapošljavanjem pedagoga, psihologa i defektologa u školama koje jedva imaju po jednog od tih stručnih suradnika.

Produžetak školovanja podržala bih da je kao argument navedena činjenica o povećanju količine spoznaja i znanja u cjelini, ali ovako ispada da su škole ubožnice, komune, terapijske zajednice i rehabilitacijski centri u kojima se učitelji trebaju brinuti za djecu s poteškoćama, a znanje i poučavanje u potpunosti postaje nebitno.

Nadarena su mi djeca izazov i znam što ću i kako s njima.
Ali djeca s poteškoćama predstavljaju mi i nakon 20 godina totalnu nepoznanicu jer nisam educirana za rad s takvom djecom.
Pa pročitajte samo tu medicinsku terminologiju? Trebam li ja sve to znati? Pa nisam studirala medicinu i specijalizirala psihijatriju.
Ne, ja to nisam i ne želim se time baviti.

Ako imate samo jednog Aspergera u razredu (a ja sam ih u karijeri imala nekoliko) zaboravite na nadarene i na normalnu nastavu. Ako tom Aspergeru dodate još jedno disleksično i disgrafično dijete i još jedno emocionalno traumatizirano, nastava postaje ozbiljno narušena. To su samo TRI učenika u razredu od recimo 27 učenika. Ima slučajeva da po razredima imate i više od troje djece s poteškoćama iako je zakonom propisan broj takve djece u razrednom odjeljenju, ali se ne poštuje. Ne poštuje se upravo zbog sve većeg broja takve djece, a škola je idealno mjesto za integraciju pa makar i na štetu djeteta. Šteta se očituje u nedostatku interesa i motivacije jer takvo dijete jednostavno ne može pratiti normalnu nastavu i njezin ritam pa postaje frustrirano, povučeno ili pak agresivno.
Ako na jednog stručnog suradnika dolazi 239 takvih učenika, treba razmisliti o kvaliteti rada tog jednog čovjeka s tolikim brojem djece. Naravno, treba uzeti u obzir da svako dijete ima po 12 -13 predmeta i da sa svakim to treba nekako odraditi. U pravilu se s takvom djecom ne radi ništa posebno, osim što ih se pokušava nekako socijalizirati i ukalupiti u nešto čemu ne pripadaju. Priča im se da su jednaki kao drugi, ali oni znaju da nisu. Jedna od izjava psihologa i pedagoga je – ma pusti je, bude se udala i rodila djecu (istu takvu ili još problematičniju) i bila sretna pa joj zato daj dva i nemoj puno tražiti.

Ovaj prijedlog s ovakvom argumentacijom ne smije proći. I zbog same djece s poteškoćama i zbog nadarenih. Svi su na gubitku.

bubamara has been thanked by:

aurora

Meni se čini da bi se mnogo teškoća s prilagodbom zdrave djece otklonilo da se u prvi razred upisuju s navršenih sedam godina, a ne šest. Napose na polju emocionalne zrelosti i zrelosti za usvajanje sadržaja koji zahtjevaju razvijene sposonosti apstraktnoga mišljenja.

Djeca s teškoćama su priča za sebe i koji put je odgoda nužna, a najčešće opravdana i vrlo se često pokaže da djeca unatoč odgodi na redovnom programu neće postići prosječne, već ispodprosječne rezultate.

Zdravstveni odgoj napravljen kao šalabahter iz tema rada SRZ-a, obavezno devetogodišnje školovonje, makar to značilo kroz dvije toliko različite ustanove, novi pravilnici i obrasci za pisanje ocjena roditeljima ne bi li se oni privukli u škole pogledati kako im djeca stoje, sve su to veeeeeeeeeeeeliki uspjesi našega ministra koji će nakon svog mandata moći reći da je, eto, postigao ono što njegovi prethodnici nisu, te da je to uspješno i krasno i divno i bla truć floskula lijevo, floskula desno-
A isto je ko prije. Pardon my French, ali nije govno, neg se pas posro.

Pünktchen has been thanked by:

aurora

Pünktchen je napisao/la:Meni se čini da bi se mnogo teškoća s prilagodbom zdrave djece otklonilo da se u prvi razred upisuju s navršenih sedam godina, a ne šest. Napose na polju emocionalne zrelosti i zrelosti za usvajanje sadržaja koji zahtjevaju razvijene sposonosti apstraktnoga mišljenja.

Djeca s teškoćama su priča za sebe i koji put je odgoda nužna, a najčešće opravdana i vrlo se često pokaže da djeca unatoč odgodi na redovnom programu neće postići prosječne, već ispodprosječne rezultate.

Zdravstveni odgoj napravljen kao šalabahter iz tema rada SRZ-a, obavezno devetogodišnje školovonje, makar to značilo kroz dvije toliko različite ustanove, novi pravilnici i obrasci za pisanje ocjena roditeljima ne bi li se oni privukli u škole pogledati kako im djeca stoje, sve su to veeeeeeeeeeeeliki uspjesi našega ministra koji će nakon svog mandata moći reći da je, eto, postigao ono što njegovi prethodnici nisu, te da je to uspješno i krasno i divno i bla truć floskula lijevo, floskula desno-
A isto je ko prije. Pardon my French, ali nije govno, neg se pas posro.

Teškoće s prilagodbom djece bi se otklonile kad u odgoju koji prethodi školi, bilo kućnom bilo ono u vrtićima, ne bi imali pristup kakav imaju. Nefrustriranje i guranje individualnosti. Emcionalna zrelost nije nešto što se razvija samo po sebi kao što npr zub naraste kad mu dođe vrijeme, velik dio emocionalne zrelosti se postiže odgojem.
Nikad kao u zadnje vrijeme nije bilo ovakvih teškoća s prilagodbom. Mi koji radimo tridesetak godina to možemo posvjedočiti. Znači, nešto smo ranije radili bolje i pametnije.
Većina djece se u prvi razred upisuje se s navršenih sedam, više od polovice ima navršenih sedam i pol ili preko.
Prilagodba je stvar emocionalnog razvoja a emocionalni razvoj ne može teći prirodno u uvjetima koji jesu. Permisivnost i pedocentrizam bez postavljanja granica i bez optimalne razine frustracije ne prirpema dijete za ovakav školski sustav. Mi ne možemo imati individualan pristup , mi radimo s velikim grupama. Dijete u velikoj grupi, da bi grupa ostvarila zadatak mora biti sposobno pridržavati se pravila, odgoditi svoju trenutačnu potrebu za kasnije a ne biti individualac koji je spontan i ne može se, niti se ne želi kontrolirati. Kontrola i samokntrola se uvježbava.
Što se tiče apstraktnog mišljenja, ono se razvija ako ga potičemo. Nije točno da dijete od sedam godina nema nikakve sposobnosti za apstraktno mišljenje. Ne ako je normalno razvijeno.
Meni se osobno sviđa ideja o predškoli, nadam se da će pripremiti djecu za školu kako valja. To podsjeća na Šuvarevu reformu kad su se upisivali šestogodišnjaci s malom modifikacijom, koja je mislim bolja. Neće to biti škola nego priprema za školu, što je u redu, jer se bilo pokazalo da su šestogodišnjaci ipak premali za sve ono što je bilo u programu.
Međutim , ne vidim u tome problem. Mislim da zec leži u drugim grmu. Za ilustraciju, samo jedan detalj koji zoorno oslikava to što žeim istaknuti. Držanje olovke. Voljela bih da mogu ovdje staviti slike da vidite kako moji đaci drže olovku. Ima tu svakakvih hvatova. Desetak učenika drži olovku na vrlo čudne i smiješne načine, s četiri prsta pa je oslone na mali prst, s cijelom šakom, s dva prsta, između srednjaka i prstenjaka... I ne daju se ispravljati. Kažu: Ja ću to tako i točka, nema diskusije. Otkud maloj djec takav stav? Da ne prihvaćaju upute, da ne izvršavaju naredbe, da su uvjereni kako imaju pravo raditi po svom?
"Ja imam pravo imati pravo", to je zgodna parola iz kampanje borbe za dječja prava. U narodu se takve parole shvaćaju doslovno i bukvalno. Ja imam pravo ne spavati u kad je vrijeme spavanja, ja imam pravo ne jesti kad je vrijeme za jelo, ja imam pravo kršiti pravila i ne izvršavati zahtjeve učitelja, ja imam pravo držati olovku kako ja hoću a ne kako ti kažeš. To se odnosi na sve, od toga da roditelj ne napiše ime na bilježnicu, ne omota, ne nabavi odgovarajući pribor nego nešto po svom..to se odnosi na sve.
U vrtiću ih nisu ispravljali, a ako i jesu nisu inzistirali da ih dijete posluša i izvrši zadatak kako je zadan-da ne bi kršili njihova dječja prava.
Kad dijete dođe u prvi razred držanje olovke se teško ispravlja, gotovo nemoguće. Znamo da je držanje olovke važno kao i pravilno sjedenje, nismo to mi učitelji izmislili, otropedi to naglašavaju.

Što meni preostaje? Da lijepo slegnem ramenima i kažem, pa dobro, ako baš nećeš, ne moraš. Znam da to nije dobro, ali kad baš hoćeš, neka ti bude. Što da im kažem kada upadaju u riječ i vjeruju da na to imaju pravo, kad ne znaju slušati i pratiti govornika, kad imaju naviku da sve rade po svom, kad su navikli ne poslušati naređenje i vjeruju da je to njihovo pravo?

Eto, u tome je problem s prilagođavanjem školi, a ne u sposobnosti apstraktnog mišljenja. Problem je odgojni
Ranije su djeca bila spremnija za školu, odgojno spremnija.
Zašto sada nisu. Je li razlog mali broj pedagoga koji bi pratili odgajatelje, ne znam.
Ne možemo kriviti kućni odgoj za sve. Prije pedesetak ili stotinjak godina koliko traje obavezno školstvo u Hrvatskoj, djecu su u školi učili da se moraju prati , da trebaju rati zube, ruke prije jela, da brišu nos maramicom a ne rukavom, da ne jedu ono što je palo na pod, da drže olovku ovako a ne onako...To kod kuće nisu mogli naučiti jer je opća kultura stanovništva bila drugačija. Ali su kod kuće naučili da se učitelja mora poslušati kad ti pokaže kako se nešto radi, jer su vjerovali da učitelj to zna. A danas ne vjeruju. To je drugi uzrok problema s prilagodbom na školu.

aurora has been thanked by:

amistad, antea0, and 3 others

amistad, antea0, bubamara, sayka, zadiesmith

aurora je napisao/la:Meni se osobno sviđa ideja o predškoli, nadam se da će pripremiti djecu za školu kako valja. To podsjeća na Šuvarevu reformu kad su se upisivali šestogodišnjaci s malom modifikacijom, koja je mislim bolja. Neće to biti škola nego priprema za školu, što je u redu, jer se bilo pokazalo da su šestogodišnjaci ipak premali za sve ono što je bilo u programu.

Tko će ih pripremiti? Gdje će ih pripremiti?

Je li potrebno djecu posjesti u školske klupe godinu dana ranije samo zato što nisu odgojena i što im se na svakom koraku daje za pravo da budu u pravu? Jel' to možda ministar bio u nekom shoping centru pa gledao kako se razmažena i neodgojena djeca bacaju po podu, a roditelji hladnokrvno, bez imalo srama dopuštaju da cijeli centar sluša deračinu njihovog djeteta?

Uljudno i pristojno ponašanje trebalo bi se podrazumijevati početkom školovanja, a ne da dijete u dobi od 6 godina učimo nečemu što je trebalo usvojiti sa 3 ili 4 godine.
Ja nisam baš shvatila da je to nekadašnja "mala škola" koja se odvijala u vrtiću. Jasno piše da će se to odigravati u školi. Dakle, netko će od učitelja razredne nastave (pretpostavljam) trebati to odraditi.

Najbolje da se čim prohodaju smjeste u školske klupe i pomalo prilagođavaju. Ma mislim, katastrofa.

Aurora, sve što pišeš stoji i uglavnom se slažem s tobom, ali da je škola dužna odraditi ono što roditelji nisu, e s tim se nikako ne mogu složiti. Ništa se neće promijeniti sve dok se ne počne vjerovati učiteljima, kao što je nekada bilo i dok se roditelji bolesno zaljubljeni u svoju "savršenu" djecu ne osvijeste i ne počnu razumno razmišljati.

Ali ovdje se u prijedlogu kao argument ne navodi odgojni moment, već djeca s posebnim potrebama iliti djeca s poteškoćama. Mene to brine.

aurora je tako lijepo napisala sve ono što i mene muči i u čemu i sama vidim problem.

ne mislim da će djeca U ŠKOLU kretati ranije, već da će se sva djeca obuhvatiti obaveznom predškolom i u tih godinu dana pripremiti za svoje "pravo" školovanje. u vrtićima u kojima su i do sada bili. ali, predškola do sada nije bila obavezna. sada bi bila i činila bi neku 1. godinu formalnog školovanja.

Članak 7.
Iza članka 15. dodaje se novi članak 15.a koji glasi:
„Članak 15.a
(1) U dječjem vrtiću ostvaruju se:
- redoviti programi njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece predškolske dobi koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i sposobnostima,
- programi za djecu predškolske dobi s teškoćama u razvoju,
- programi za darovitu djecu predškolske dobi,
- programi za djecu pripadnike nacionalnih manjina,
- programi predškole koji su obvezni za svu djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu,
- programi ranog učenja stranih jezika i drugi programi umjetničkog, kulturnog, vjerskog i sportskog sadržaja.
(2) Ovisno o potrebama djece i zahtjevima roditelja, dječji vrtić može izvoditi programe sukladne odredbama Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.
(3) Na programe iz stavka 1. i 2. ovoga članka suglasnost daje ministarstvo nadležno za obrazovanje.
(4) Ako se tijekom obavljanja djelatnosti za koju je dječji vrtić osnovan proširuje djelatnost izvođenjem novih programa ili dječji vrtić mijenja program, dječji vrtić obvezan je podnijeti zahtjev radi davanja suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka.“

jer...gledam svoje dijete (predškolac sljedeće godine), gledam prvašiće u svojoj školi, gledam djecu općenito.
neću biti skromna i dat ću si peticu kao roditelju. ako za ništa drugo, onda barem za trud. nema izvoljevanja oko jela i spavanja, ako je dogovor jedna igračka-onda je jedna ("Možeš gledati, ali nećemo kupiti."), pronašla sam odgovore na sva njegova moguća i nemoguća pitanja (nevjerojatno, ali mene s 5 godina zaista nije zanimalo zašto je voda u wc školjki).

ali, nismo svi isti.
evo vam jednog primjera: pred dva tjedna bila policajka u školi na predavanju prvašićima. žena nakon školskog sata sva unezvjerena izašla iz razreda, šokirana njihovim neznanjem...dakle, oni NE znaju da se cestu treba prijeći na zeleno svjetlo, oni NE znaju da pješaci imaju pješački prijelaz...a sve bi to znali kada bi ih roditelji prestali vozikati, dovoditi i odvoditi kao vreće krumpira.

bubamara je napisao/la:

Aurora, sve što pišeš stoji i uglavnom se slažem s tobom, ali da je škola dužna odraditi ono što roditelji nisu, e s tim se nikako ne mogu složiti. Ništa se neće promijeniti sve dok se ne počne vjerovati učiteljima, kao što je nekada bilo i dok se roditelji bolesno zaljubljeni u svoju "savršenu" djecu ne osvijeste i ne počnu razumno razmišljati.

.

ovo ću ti potpisati kad god zaželiš

zadiesmith has been thanked by:

aurora

Slažem se, Aurora, sa gotovo svime, tvoj pogled je iskusniji i iz drukčije perspektive (RN).
Kad sam spomenula apstraktno mišljenje, mislila sam na više razrede. Nije isto kad si s 11 godina u 5. i u 6- razredu.
A mnogo ih danas sa šest kreće u prvi.

Aurora, da si nam živa izdrava

http://nastavnici.org/2012/10/28/o-deve ... -s-foruma/

Gavran has been thanked by:

aurora

Još jedan primjer...
Moje dijete ide logopedu (da ne idem u detalje, radi se o srednje ozbiljnom poremećaju govora...ništa previše zabrinjavajuće) i kaže logopedica da pazim, kad crta/boja da mu rukica nije u zraku, već da leži na stolu. I pričam ja tako o tome (jer žena zna svoj posao i ne priča gluposti) i napadnu me "mame u parkiću" da maltretiram dijete.

I to je općenito razmišljanje roditelja danas...

zadiesmith has been thanked by:

aurora

zadiesmith je napisao/la:Članak 7.
Iza članka 15. dodaje se novi članak 15.a koji glasi:
„Članak 15.a
(1) U dječjem vrtiću ostvaruju se:
- redoviti programi njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece predškolske dobi koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i sposobnostima,
- programi za djecu predškolske dobi s teškoćama u razvoju,
- programi za darovitu djecu predškolske dobi,
- programi za djecu pripadnike nacionalnih manjina,
- programi predškole koji su obvezni za svu djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu,
- programi ranog učenja stranih jezika i drugi programi umjetničkog, kulturnog, vjerskog i sportskog sadržaja.
(2) Ovisno o potrebama djece i zahtjevima roditelja, dječji vrtić može izvoditi programe sukladne odredbama Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.
(3) Na programe iz stavka 1. i 2. ovoga članka suglasnost daje ministarstvo nadležno za obrazovanje.
(4) Ako se tijekom obavljanja djelatnosti za koju je dječji vrtić osnovan proširuje djelatnost izvođenjem novih programa ili dječji vrtić mijenja program, dječji vrtić obvezan je podnijeti zahtjev radi davanja suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka.“

Ovo nisam znala pa mi je sad jasnije.
A nisam znala niti da će poslove odgojitelja u predškoli obavljati učitelji razredne nastave, barem sam tako pročitala u izmjenama zakona.

Ti nespretni novinari tako naslove članak da mi se kosa digne na glavi. Čim vidim riječ školovanje normalno je da pomislim na školsku ustanovu, a ne na dječji vrtić koji nije obavezan.
Čitati s razumijevanjem

Svejedno, ono što sam napisala ne povlačim. Bez obzira gdje se odvijala ta predškola i samo njezino uvođenje neće imati efekta ako će se i dalje povlađivati djeci i roditeljima u smislu davanja prava svima i na sve. I dalje tvrdim da su i vrtići i škole ustanove gdje se samo nadopunjuje kućni odgoj. Ako se djetetu doma priča jedno, a u vrtiću i školi drugo, onda tu neće biti pomaka na bolje.

Priče o tome da su danas djeca pametnija, a da smo mi bili tupavi totalno je neutemeljena. Po čemu su pametnija? Po tome što pitaju ono što mi nismo? (tko kaže da nismo, ja sam svašta znala pitati svoje roditelje). Nisam pitala kako radi računalo jer ga nije bilo. Nisam pitala tko su homoseksualci jer tu riječ nisam niti čula s 5 godina, nisam imala gdje i od koga.
Djeca su danas bombardirana informacijama sa svih strana i zato svašta čuju i vide pa onda svašta i pitaju. Ali to nije znak da su pametnija i naprednija od nas.

Ja znam da sam s 3 godine svima govorila - dobar dan-hvala-molim, a današnji učenici prolaze pored mene, gledaju me u oči i ne prozbore ni muuu. Valjda JA trebam pokazati primjerom i prva reći DOBAR DAN.
Znam da sam s 5 godina jela s vilicom i nožem, a danas jedu kao neandertalci, gaze po kruhu, gađaju se hranom, ne mogu sjediti za stolom mirno i civilizirano itd.
Znam da sam smeće morala staviti u džep i baciti ga u kantu za smeće kad naiđem na nju (tada ih je po gradu bilo mnogo manje nego danas), a ne šutati plastične boce na putu od škole do doma i na kraju je zgaziti i ostaviti u travi.

Nisam išla niti u vrtić niti u malu školu. Dobar dio vremena provodila sam sama doma ili sa starijom sestrom i nikada nam se ništa nije dogodilo jer smo znale što smijemo, što ne smijemo i kome se eventualno obratiti za pomoć.
Nisam dobivala igračke i poklone zato što sam dobila 5 u školi (o novcu da ne pričam, danas im se nudi novac da odnesu smeće u kontejner). Samo za ilustraciju, kako to aurora piše , veli meni moja psihologica za jednog učenika - čuj, reci kakav ti je na nastavi i jel' uči? - ja kažem kakav je i da baš ne uči. Kaže ona - čuj, daj ga malo bockaj, ispituj i motiviraj jer mu je tata obećao da ako prođe s vrlo dobrim dobil bu iPad i mobitel koji si izabere.
Halooooooo...ja da vodim računa o tome i ako kojim slučajem ne prođe s vrlo dobrim ja bum bila kriva što će on biti žalostan? Pa kamo ovo vodi?

bubamara has been thanked by:

antea0, aurora, and 3 others

antea0, aurora, poison, Pünktchen, zadiesmith

Bit će da vam spremaju ono s čime se mi borimo već godinama (BiH).
Želim vam dosta strpljenja i živaca, jer će biti jako teško. Uzet ćete djecu tetama iz vrtića i staviti ih u učionicu te postati tete. Naša iskustva nisu baš sjajna, ne zbog toga, nego zbog poslovične nepripremljenosti koja je uvijek prisutna kad se nešto novo uvodi. Mi još nemamo standarde za devetogodišnje obrazovanje, iako su već generacije došle do devetog razreda.
A da ne spominjem gradivo - mi se jadni nadali da će se rasteretiti, kad ono ništa - sve isto, samo se broj razreda mijenja. A djeca nezrelija, plus nema ocjena do 3. razreda

meteorka has been thanked by:

aurora

zadiesmith je napisao/la:Još jedan primjer...
Moje dijete ide logopedu (da ne idem u detalje, radi se o srednje ozbiljnom poremećaju govora...ništa previše zabrinjavajuće) i kaže logopedica da pazim, kad crta/boja da mu rukica nije u zraku, već da leži na stolu. I pričam ja tako o tome (jer žena zna svoj posao i ne priča gluposti) i napadnu me "mame u parkiću" da maltretiram dijete.

I to je općenito razmišljanje roditelja danas...

Pa da, to je onaj stav "ma pusti, mali je, nek se igra", zbog kojeg nažalost puno roditelja traži odgodu upisa u 1. razred...

Auroru za ministra! Ti bi trebala knjigu napisati!

Ovisno o potrebama djece i zahtjevima roditelja, dječji vrtić može izvoditi programe sukladne odredbama Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe.

Mene ovo jako brine. MOŽE, to znači da NE MORA?
Vrtić je još uvijek državna institucija, bar jedan broj vrtića, a i privatni vrtići su pod nadzorom državnih tijela,bar bi tako trebalo biti, i dužni su provoditi programe i držati se standarda od higijenskog do pedagoškog.
Kakva je to državna institucija koja MOŽE izvoditi programe sukladno odredbama DRŽAVNOG pedagoškog standarda ali NIJE OBAVEZNA, to znači da NE MORA, to znači da se ništa ne bi dogodilo ako radi ispod tih standarda koji garantiraju minimum koji je nužan da bi se postigli ciljevi koji su zadani.

Osim toga, brine me jer sam uvjerena da će se u praksu ići bez potrebne pripreme, bez eksperimenta koji bi bio nužan da potvrdi valjanost neke teze ili da je opovrgne, da ukaže na nedostatke koji bi se mogli otkloniti prije uvođenja u javne institucije.
Zbunjuje me što porezni obveznici šute, što su neinformirani i nezainteresirani za ono što se čini s njihovim novcem, što ne traže argumente i dokaze nego će povjerovati parolama koje se lansiraju s govornica.
Čudi me naš ministar, obrazovani stručnjak, doktor medicine, koji bi trebao znati da se ništa ne smije pustiti u masovnu upotrebu prije nego se dokažu povoljni efekti i nuspojave, i prije nego se dokaže da neželjene nuspojave nisu veće od dobrobiti, te da sve što tvrdimo kao predstavnici jedne struke i nauke mora biti utemeljeno na naučnim dokazima koji se provode u poznatim okolnostima,naučnim eksperimentom, na poznati i prihvaćen način, i nikako drugačije.

Logično bi bilo da se provelo negdje neko obiljno istraživanje, na reprezentativnom uzroku, s relevantim pokazateljima, pa da se može tvrditi da su djeca nepripremljena za školu, da je prilagodba spora i nezadovoljavajuća, da su stavovi roditelja ovakvi ili onakvi, da je praksa u vrtićima ovakva ili onakva. Sve ovo što se piše je samo rekla-kazala.
Možda bi ovu metaforu naš minsitar mogao razumijeti: Kao što postoji nadriliječništvo, očito bi mogla postojati i nadripedagogija.

Je li ikom poznato da su vršena kakva istraživanja, snimanja situacije, osim onog legendarnog vanjskog vrednovanja kojim su u razrednoj nastavi bila obuhvaćena SAMO djeca četvrtih razreda, i kojemu imamo mnogošto za zamjeriti? Dakle, nije vršeno istraživanje djece predškolaca i djece prvoškolaca, što bi bilo relevantno za temu o devetogodišnjem školovanju koje bi započinjalo u šestoj godini.
Hrvatska ima dugu povijest školstva, dugu i uspješnu, s visokim standardima na koje bismo trebali biti ponosni...Što se to sad zbiva?
Jasno je da su promjene nužne, ali treba paziti da ne upadnemo u nadripedagogiju. Neke indicije ukazuju da smo mi već duboko u tome. I indikacije

aurora has been thanked by:

antea0

amistad je napisao/la:Auroru za ministra! Ti bi trebala knjigu napisati!

hahaha..da da, to mi je oduvijek bio san

Luminitsa je napisao/la:

zadiesmith je napisao/la:Još jedan primjer...
Moje dijete ide logopedu (da ne idem u detalje, radi se o srednje ozbiljnom poremećaju govora...ništa previše zabrinjavajuće) i kaže logopedica da pazim, kad crta/boja da mu rukica nije u zraku, već da leži na stolu. I pričam ja tako o tome (jer žena zna svoj posao i ne priča gluposti) i napadnu me "mame u parkiću" da maltretiram dijete.

I to je općenito razmišljanje roditelja danas...

Pa da, to je onaj stav "ma pusti, mali je, nek se igra", zbog kojeg nažalost puno roditelja traži odgodu upisa u 1. razred...

Trebali bi prosvijetliti ovaj narod. Trebali bi pokrenuti neki pokret prosvjetiteljstva. Kao u doba stare Austrije...Prosvjeta narodu!
Ovo nema smisla...
21.stoljeće, nauka je napredovala uzduž i poprijeko, gotovo sve se zna o svemu, leti se na Mars, sve je na botune, a narod nam ne zna ništa o djetetu, o čovjeku.

Prvo šibom po guzici, onda knjigom u glavu.

Luminitsa has been thanked by:

poison, Pünktchen

S obzirom na tvrdoću glava bolje ciglom u glavu...šteta knjige .

Hoće li to školovanje u predškoli biti besplatno?
Vrtići se plaćaju koliko znam. Ako je ovo obavezno, onda bi trebalo biti besplatno kao i ostatak osnovnog obrazovanja.

Mene više dira onaj dio o darovitim učenicima jer mi je ta tema bliža. Tijekom prakse sam pričao sa velikim brojem psihologa i pedagoga po školi koji su prestali vršiti identifikaciju darovite djece jer im nakon identifikacije jednostavno nemaju što za ponuditi osim papira.

Znači ako se i pravilnik izmijeni u pozitivnim smjeru, što onda? Opet se oslanjati na entuzijazam boljih nastavnika koji prolaze godinama bez poticaja?

sayka has been thanked by:

aurora

Ma ja nekako nisam zabrinuta zbog toga. Ne očekujem poticaj niti zahvalu. A niti učenici ne očekuju nešto posebno jer nisu daroviti i znatiželji iz nekakvih interesa. Jednostavno su takvi.

Nagrada mi je darovito dijete s kojim mogu raditi na razini koja je prosječnima previsoka.
Hvala Bogu što ih ima jer me oni tjeraju na istraživanje, usavršavanje, preisitivanje i održavanje kondicije u struci.
Da ih nema ja bih atrofirala kao učitelj i kao kemičar.

Da, ali dobro pitanje postavlja Sayka. Mora se priznati da je organizirani rad s darovitima (identificiranim i registriranim) po školama potpuno zamro i da se sve svodi na nekakve individualne pokušaje učitelja u sklopu dodatne ili neke interesne grupe. Recimo, ja radim 15 godina i još nismo imali primjer akceleracije. Čini mi se i statistički nemoguće da nije bilo kandidata, prije će biti da je bilo ono da se nije znalo što i kako s takvim učenicima.

amistad has been thanked by:

aurora