Nastavnici.org

ok, tvoja nastavnica mi se čini malo neorganiziranom...

ali što se ove druge točke dnevnog reda tiče:

Klasičar je napisao/la:
Meni je zanimljivo kako se gore u Zagorju nerijetko kao prvi jezik uči njemački. Svakako to ima smisla,
ali imam prijateljicu koja ne zna beknut engleski, a i to je u 21. stoljeću apsurd. Njemački joj je prvi
strani jezik, drugi i nema.
Pozdrav!

i strongly disagree. ustvari, njemački kao prvi strani jezik, a engleski kao drugi daju bolje rezultate, u kojoj god dobi da se jezik počne učiti. kako je jedan moj (ne tako dragi) profesor na faksu znao reći: tko prvo nauči svirati violinu, gusle će savladati bez problema. ali onaj tko zna dobro gusliti, mora se još puno pomučiti da bi zasvirao violinu.
(usporedba se odnosi samo na složenost jezika, bez ikakve osobne primisli).
meni je silno žao što u školama u mojoj okolici njemački kao 1. strani jezik izumire. čak i škole koje su tradicionalno imale njemački (nerijetko i samo i isključivo njemački) kao strani jezik odustaju od njega, i umjesto toga forsiraju engleski (kolegice mi kažu, čak i kada uspiju skupiti razred učenika čiji roditelji bi radije njemački za prvi strani, ravnatelji ih ignoriraju).
dobro je znati engleski, dapače. ali radi se o tome da se u 5 godina učenja osnove engleskog mogu savladati kao vodu piti. u pet godina učenja nismo ni blizu tome u njemačkom. s ranim učenjem njemačkog djeca imaju manje inhibicije kada treba pričati, jer su ga počela učiti u razdoblju kada još uvijek nemaju toliko razvijene socijalne mehanizme koji će ih natjerati da se srame pogrešaka. lupe, pa ostanu živi. čak i kasnije, kada se ti mehanizmi razviju, lakše ih je dobiti na razgovor. s druge strane, svaka šuša danas misli da zna engleski, i bez ikakvih inhibicija i oklijevanja će se hvaliti svojim "ja-tarzan-ti-džejn" engleskim, tako da nastavnici engleskog češće moraju razmišljati o tome kako da ušutkaju neke učenike da bi drugi došli do riječi
a to što tvoja prijateljica nije osjećala potrebu upisati engleski kao izborni predmet je njena stvar. (druga stvar smo mi "matorci" - u naše vrijeme je drugi strani jezik u osnovnoj bio znanstvena fantastika, nešto rezervirano za velike gradove i roditelje dubokog džepa) - za to definitivno nije kriv sustav, niti to što joj je njemački prvi strani jezik.

U mojoj školi njemački kao prvi strani jezik je "izumro", na žalost, posebno na žalost moje kolegice koja muku muči sa satnicom. Moram ipak reći da se svake godine pri upisu u prvi razred roditeljima ponudi i engleski i njemački i uglavnom je odabir 98-100% za engleski. Svake dvije godine se pojavi nekoliko roditelja koji bi njemački i to je to. Tako je, odkad je uvedeno rano učenje jezika, njemački sveden na izborni.

Imamo u mjestu školu stranih jezika koja me već nekoliko puta zvala da jednom tjedno u popodnevnim satima honorarno držim talijanski za klince. Ja svake godine pristanem, a onda se tamo prijavi 6 djece i onu odustanu od svega jer im je to neisplativo.A, s druge strane, svake godine se u tu istu školu upisuje po 20-ak djece na dodatni engleski gdje se spremaju za razne Cambridge Certificates. Živim na obali u mjestu koje živi od turizma, a jako je malo zainetresiranih za učenje jezika. Čini mi se da roditelji forsiraju taj engleski jer je kao "lagan", a izbjegavaju učenje drugih jezika da ne pokvare ocjene ili ne znam zašto jer sve je manje djece koja idu i na izborni. Znam da je engleski u današnje vrijeme jako važan, ali ti roditelji valjda ne misle da će bar 50% te djece završiti u turizmu i ugostiteljstvu.

Uh, kamo nas je tema odvela od jedne školske zadaće u 5. razredu!

Poison, slažem se. Šteta njemačkog. Stvarno je utkan u sve pore života u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Globalizacija čini svoje, i ne možeš kontra. Neke stvari se moraju zaboravit. Ova ti je usporedba
s guslama i violinom mrak, i stvarno si s tim sve rekla.
Ja sam krenuo učit njem. i eng. u isto vrijeme. I naravno da sam puno bolje naučio engleski. Iako mi je
njemački nekako ukalupljen izgleda mi puno više opširniji.
Ne znam kakva je situacija u Istri. Vjerujem da se tamo kao prvi uči talijanski? Ili ne.

Sole, što se tiče talijanskog, čudi me. Pa barem bi u Dalmaciji situacija trebala biti dobra.
U mene svi uče engleski kao prvi, a omjer tal./njem. je ugl. 70/30 u korist tal. Isto na moru.
Ima interesa. A u zadnje vrijeme sve više škola uvodi španjolski, a francuski se prilično
drži u osnovnjacima. Jezici imaju svrhu, pogotovo kod nas, i stvarno je velika prednost znat
jezik. Meni je osobno žao što učim grčki i latinski, a mogao sam učiti u turističkoj npr. tal. i
francuski. Doduše, nisu ni lat. ni grč. loši, jezici su lijepi, izvlačim i neku korist iz njih, ali svejedno
ponekad mi bude žao što svo moje znanje ostaje na papiru.

Zašli mi u offtopic, valjda nam nitko neće zamjerit. Sve su ovo konstruktivne stvari.

rado bih rekla da je moja vlastita, ali pripada jednom prilično ugh profesoru kojeg se, osim te genijalne usporedbe, ustvari nerado sjećam. no pogađa u bit. njemački je ustvari puno strukturiraniji od engleskog. postoje pravila koja treba znati i držati ih se. problem je u tome što za osnovnu komunikaciju treba savladati puno više vokabulara i gramatičkih pravila nego u engleskom. (svakodnevna izloženost engleskom također pomaže da ljudima "uđe u uho". kada bi se toliko njemačkih filmova i serija prikazivalo na televiziji, sva aparatura, kompjuteri i slično bili na njemačkom, svi bi nakon 10-tak godina bez problema mogli razumjeti osnove.) ali kada zagrebeš dublje, kada dođeš do "više gramatike", engleska je, baš zbog te "intuitivnosti" (u negativnom smislu - toliko je neorganizirana da pravila - ono malo što ih ima - ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep, a iznimaka je uvijek bar tri puta više nego pravila, i, naravno, za razliku od njemačkog, rijetko kada postoji pravilo za iznimke. dakle, moraš se osloniti na osjećaj. ako ga imaš, na konju si. ako ga nemaš, bog ti pomogao ), puno kompliciranija. nešto poput pravopisa - kakav je engleski pravopis spram njemačkog (dakle: apsolutno kaotičan i besmislen), takva je i gramatika. (da se sad netko ne bi zabunio, unatoč svemu navedenome, ipak malo više volim engleski, i definitivno mi je jači jezik )

a španjolski je više (neka ne zamjere kolegice espanjolke) stvar mode. meksičke sapunice i tome slično.
kao i s engleskim, ljudi ga toliko slušaju da misle da znaju puno više nego li ustvari znaju. (ok, znala sam sapuničarskim španjolskim pitati neku non-english-speaking prodavačicu cvijeća usred barcelone kako da prestanem biti izgubljena, ali daleko je to od znanja)
ako gledamo s turističke strane, perspektiva (i prava lova) se krije u džepovima rusa i japanaca. a ne vidim baš da puno škola nudi ruski i japanski, čak ni turistički smjerovi.

Koliko sam shvatio, ruski i japanski jezik se mogu učit u svega par škola, i to ne kao predmeti koji se
ocjenjuju, već samo kao izborna nastava ili kako se to već zove.

A i studij japanologije nije "pravi studij" na ffzg-u, pa i nije neka navala i količina znanja koji studenti
nauče.
Vidim masu japanskih tur. vodiča koji prevode s engleskog. Dakle, tur. vodič govori eng., a japanski vodič
prevodi.
Rusi su okupirali Crnu Goru. Tamo ti je zapravo sve dvojezično, barem koliko sam vidio kad sam išao za
Albaniju. U nas Rusa i nema previše, ali tko zna ruski, ima posla.

Njemački prilično dobro razumijem, mogu pasino pratiti i njemačke kanale, ali nešto reć, stvarno nije lako.
Ne govorim ga dvije godine, i nevjerojatno je kako ishlapi iz glave. Iskreno, najveća patnja su mi bili članovi,
i to što ponekad moram stat i razmislit o onim tablicama kako što da složim rečenicu. Nikad mi nije bio tečan.

sole je napisao/la:Ja to sad radim u 7. razredu i sad im namjeravam dat zadaćnicu. (7. su oni šta uče od prvog razreda pa su im knjige iste ko kod osmaša tako da nam se to podudara). Meni je baš Project po pitanju tema super i uvijek nađem dobrih ideja za zadaćnicu, ali eto...ukusi se razlikuju. Ja im planiram dati sljedeće: dati ću im natuknice i informacije o nekoj životinji koja je ugrožena, recimo bjeloglavi sup ili sredozemna medvjedica ili tako nešto te ću im dati dvije mogućnosti. Ili da napišu letak u obliku pisma (po uzoru na onaj tekst "Save the orphan bears") putem kojeg će tražiti pomoć za tu životinju ili da napišu izmišljeni intervju sa nekom osobom koja se brine o tim životinjama. Zadaćnica ne mora uvijek biti po principu evo ti naslov pa ti piši. Lani sam s osmašima pisala zadaćnicu nakon one sound story. Donijela sam im hrpetinu slika sa raznim dvorcima, ruševinama, bajkovitim jezercima i slično. Sami su birali sliku i zatim oko te slike razvijali horor priču. Bilo je nekoliko stvarno super priča od po dvije, tri stranice, čak su i mene iznenadili. Ako im daš temu "zaštita okoliša" nećeš puno postić jer neće znati što da pišu. Uvijek im treba malo suziti temu i usmjeriti ih. Nadam se da sam pomogla...ako te još šta zanima pitaj.

Vidiš, ovo bi bilo idealno da smo došli do te lekcije s medvjedima (a i da sam se sjetila prije pogledati na forum, sama sam si kriva), ali sam taman stala prije nje. Doduše, palo mi je nešto drugo na pamet. Mislila sam dati naslov tipa Occupation: Superhero, pa da napišu kao intervju. Samo ne znam dal im je to preteško ili ne. Evo, ja se iskreno ne sjećam kako smo mi to pisali u OŠ, i jesmo li ih uopće pisali. U srednjoj mi je to isto nekako bilo navrat-nanos, random teme pa se ti misli, a nigdje ni spomena o satu pripreme za pisanje zadaćnice tj eseja, niti nekih posebnih uputa o pisanju istoga. Eto, vremena se mijenjaju... A ja i dalje ostajem nekreativna kao i prije.

Btw. AA je zadnje vrijeme jako dobre volje, susretljiva i ljubazna. Pripravnica kojoj sam bila mentor ide na drugo radno mjesto pa dosta komuniciramo oko te papirologije. Mislim da se ne moraš brinut, valjda ju više ne boli kičma pa se oraspoložila

Dajbog da tako i ostane. Koliko se namučim da sastavim sve one planove i pripreme po njezinim naputcima, mislim da sam zaslužila samo blago ispiranje mozga. :fingerscrossed:

Mogu li oni napisati takav intervju ili ne, to ovisi o tvojoj procjeni. Ti najbolje znaš što oni mogu i kakav je sastav razreda. Ako se odlučiš za intervju, onda bi bilo dobro da ti napišu neki uvod u kojem će ukratko opisati koga intervjuiraju i zašto pa tek onda neka krenu na pitanje-odgovor. Ja sam i u osnovnoj i u srednjoj pisala klasične sastavke tipa: evo ti tri teme pa biraj. Današnji klinci su takvi da je njima svaka tema apstraktna ako ih ne usmjeriš. Ja imam običaj prije zadaćnice dati neku domaću zadaću sličnu onome što će biti u zadaćnici tako da ih malo pripremim.

Um... nije li poanta u samostalnoj izradi programa? A dnevne pripreme traži od predstavnika Školske knjige.

Ne ako ih moraš hitno predati

Susan je napisao/la:Um... nije li poanta u samostalnoj izradi programa? A dnevne pripreme traži od predstavnika Školske knjige.

osim kada program radiš prvi puta i ništa ne kužiš. onda uzmeš ove nakladničke, pa ih malo preurediš prema svojim potrebama. iduće godine ih preurediš malo više. nakon toga još malo više. par godina kasnije ih zgužvaš i radiš sam svoje. ali to je proces, i traje...

Pa ne znam. Mi smo na faksu vježbali i izrađivali programe.

evo još jedne razlike među našim studijima.
mi smo se programima bavili na jednom bloku metodike. a istovremeno smo, kao, radili i kriterije izbora udžbenika. ono, baš smo naučili ubilo se od oba.

dakle, nama sirotim predmetnjacima je prvih par godina priručnik s uključenim nakladničkim planovima najbolji prijatelj. tužno ali istinito. (a još ako ti je to prvo radno mjesto, a škola je uzela ono svoje diskrecijsko pravo od mjesec dana zadrške s prijavljivanjem, dakle, još nisi pripravnik, nemaš mentora koji bi ti sve nacrtao - ili imaš mentora, ali nikakve koristi od njega... onda ti je priručnik i mama i tata idućih mjesec dana, a razmišljaš i da se možda udaš za njega.)

Dižem temu jer me muče neke stvari, pa pomagajte ako znate/želite.
Dakle, u sadašnju školu sam došla ove godine na početku 2.polugodišta - naslijedila sam udžbenike (Way to go - običan i plus) i isprintani nakladnički godišnji plan i program (prava divotica). Prije toga sam radila u srednjim školama tako da nisam ni blizu znala što me čeka u osnovnjaku. Ispostavilo se da su djeca mrak (pametna, draga i vole engleski), ali je udžbenik ne-dobar (ne želim koristiti ružnije riječi).
Kao prvo, godišnji plan i program za Way to go (za 2./izborni strani jezik - učenje od 4. razreda) je razrađen u 105 sati, a treba se napraviti u 70 sati. Ove godine sam doslovce trčala kroz njega i bilo mi je koma. Trenutačno muku mučim s izbacivanjem 35 sati/lekcija kako bi to nekako izgledalo na papiru, ali se još više bojim kako će to izgledati u praksi. Kolegica mi je rekla da je bitno ne izbaciti niti jedan gramatički pojam, a tekstove kako stignem. To mi se čini prestrašnim za djecu jer će izgubiti svu volju koju imaju za učenje. Što vi mislite o tome, imate li kakav konstruktivan savjet, iskustvo iz (svoje) prakse?
Slična me stvar muči i s Way to go plus - sve je fino isplanirano na 105 sati, ali ne znam gdje da stavim tu famoznu školsku zadaću, gdje da ubacim diktate (i koliko), a da ne pričam o tome da mi se čini da neću uopće stići ispitati učenike (btw, je li dovoljno ih ispitati jednom u polugodištu?)...
I šećer na kraju - od jeseni mi u zaduženja ulaze i 2 sata tjedno dodatne nastave s osmim razredima (kojima ne predajem) kako bi ih pripremila za natjecanje. Učenike ne poznajem i zaista ne znam što bih s njima radila 2 sata tjedno. Čini mi se da bi drilanje starih testova s natjecanja i tipičnih zadataka bilo previše čak i za njih.
Što vi mislite o svemu tome?

Na zadnjem ŽSV-u su nam rekli: vama je svetinja Nastavni plan i program. A NE udžbenik. Naš je zadatak držati se njega jer je mnogo gramatičkih struktura ili jezičnih funkcija propušteno u udžbeniku, ili se obrađuju one koje nemamo pravo tražiti od djece jer se ne nalaze u NPiP-u. Ne želim popovati, zbilja, ali da se zamislimo malo koliko smo ipak ponekad lijenčine... Tu, naravno, uključujem i sebe jer sam i ja dosada radila tako, ali bilo je slučajeva gdje su kolegice dobile packe od savjetnice jer nisu znale da, gradivo kojeg nema u NPIP-, a nalazi se u udžbeniku - NE SMIJU PITATI djecu. U istom tom NPiP-u piše: " Iznimno je važno da se postupci kojima se provjerava znanje ne razlikuju od uobičajenih aktivnosti na satu. "

Odgovor na prvo: ja radim WTG u dva razreda 105, a u jednom 70 sati. Imam jedan plan od 105 sati i iste pripreme, samo što na svaku drugu ili treću (ovisno o ritmu rada) stavim i izborni razred i datum za njih. Oni su odlični i nije mi problem ono što radim u redovnom programu dva sata s njima odraditi u jednom satu. Dakle, važno je da imaš naslov jedinice iz programa, a to što nisi sve uvalila, pa što? Ili samo u jedan naslov stavi nazive dviju jedinica ili stavi naziv jedne, a odradi i zabilježi sadržaj dviju. Nije to baš sveto pismo da nešto i ne stigneš...

Odgovor na drugo: e pa morat ćeš izbaciti 4 naslova iz razrađenog plana i upisati Školska zadaća. Vidjet ćeš da pri samom kraju npr. 8. raz. ima previše jedinica ponavljanje, ili ono "Analiza testa" (to možeš raditi i dio običnog sata, a ne čitav sat). Diktate isto možeš ubaciti u postojeću jedinicu. Taj sat ne ispituješ i stane sve u 45 min.
U polugodištu trebaš ispitati bar dva puta, a to postižeš tako da na početku svakog sata, nakon provjere zadaće, ispitaš po dvoje, troje. Ne traje to dugo, a vidjet ćeš da ide.
Nemoj se uzbuđivati oko famoznog natjecanja i dodatne... Koga briga što ih ne poznaješ? Ti si profesionalka, a jedino je bitno da osiguraš da ti dolaze odlikaši koji hoće raditi. Drilanje tipičnih zadataka s natjecanja nije previše ni za koga jer su zadaci zaguljeni i bezobrazno smišljeni pa se trebaju navikavati. Nauči ih kako se piše slovo q pisano (znaš li?). Na to su ove godine oduzimali djeci po 2 boda! Nauči ih pisati pisana slova (!) i radi po nahođenju sve što ti se svidi i čini zanimljivo. Novi tekstovi, razvijanje razumijevanja, rad na vokabularu, pripremaš ih za bolje poznavanje jezika, a natjecanje? To je farsa.
Puno uspjeha želim i nemoj se živcirati.

P.S.
NPiP bi valjda bio Nacionalni plan i program? Ako je udžbenik odobrilo ministarstvo onda je sve ok. Ja se ne bi uzbuđivala oko toga što piše u svetom NPiP-u. Nek se gospoda na gornjim razinama srede pa neće biti ovolikih nedoumica... Koga briga za obične učiteljice engleskog? Ako nečija kći ne bude imala pet ionako će mama-Gospodarica svemira to riješiti potezom pera...

Hvala na detaljnom odgovoru :-)
Dakle, da vidim jesam li dobro shvatila: nastavni plan i program (godišnji, koji dolazi u paketu s udžbenikom) se ne smije mijenjati, nego ga u hodu prilagođavam? Ili ga smijem malo prekrojiti? Nije mi toliki problem ovih 105 sati, nego što ću s ovih 70?
Školske zadaće ću onda ubaciti, diktate također (oni nisu toliki problem, ipak ne oduzmu cijeli sat). I koliko diktata u polugodištu otprilike pišete?
Ispričavam se ako gnjavim, ali tko pita, ne skita :-)

Ne, nego Nastavni plan i program. I kako može biti ok ako je Ministarstvo odobrilo udžbenik?! kad ste i sami vidjeli u drugim temama koliko su pojedini udžbenici prepuni nebuloza i netočnih podataka. I njih je odobrilo Ministarstvo - znači li to da svjesno moramo poučavati djecu neistinama?

@friška - godišnji plan i program koji dolazi s udžbenikom te NE obvezuje ni na što. Ti smiješ mijenjati redoslijed jedinica, broj sati ... apsolutno sve - dokle god obrađuješ gradivo određeno Npip-om.
Još ćete mi reći da se slijepo držite priručnika dobivenih uz udžbenike. U tom slučaju nas mogu odmah zamijeniti roboti.

Evo primjera koji potkrepljuje ovo što ti govori Susan: ja radim po seriji Project i tamo u udžbeniku za sedmi razred ima obrada pasiva. Međutim, prema NPIP-u u sedmom razredu se pasiv ne obrađuje. Opcije: 1) izbaciti lekciju ili taj dio s pasivom; 2) obraditi pasiv, ali u tom slučaju ga ne smiješ ispitivati za ocjenu jer učenik 7. razreda to ne mora znati. Znam da je barem jedna kolegica imala zbog ovog problem kad joj je došla inspekcija jer je u testu za sedmi imala pasiv...

Što se tiče diktata, ja pišem po dva u polugodištu (Obično krajem 10. i krajem 11. mjeseca u 1. te u 3. i 5. mjesecu u 2. polugodištu), a pišem po jednu zadaćnicu u polugodištu.

Na kraju, evo kak ja radim godišnji plan i program, isprintam si tablicu s dvije kolone: redni br. sata/sadržaj i 105 redova, uzmem NPIP za razred koji pišem i udžbenik. K tome još i kalendar rada koji također možeš skinuti sa stranica MZOŠ-a. Prvo ispunim sve do inicijalnog, onda polugodišnji i završni test prema datumima kak će mi otprilike pasat i onda krenem redom po lekcijama, izbacim što mi se čini dosadno, ili ak ja imam bolji tekst itd. To obično oduzme par sati, ali isplati ti se jer mi je puno lakše tijekom godine. osobno nikad nisam pretjerano doživljavala ove gotove planove, a pogotovo pripreme

Joj, nemate pojma koliko ste mi pomogli, hvala vam puno, svima. Nije mi problem utrošiti ni nekoliko dana na te planove ako znam da će mi na kraju biti jednostavnije provesti ih u djelo. Idem se odmah baciti na posao, ako mi negdje zaškripi, opet ću vas zagnjaviti :-)